Kristalizacija se sastoji u izdvajanju čvrste faze koja se nalazi u tekućem stanju tj. u izdvajanju čvrste otopljene tvari iz otopine. To je jedan od najvažnijih načina dobijanja čvrstih materija u čistom obliku. Kristali su čvrsta, hemijski homogena tijela, koja imaju pravilan oblik. U tehnologiji se raznovrsni oblici kristala koriste za dobijanje materije u obliku kristala određenog oblika, boje i svojstava. Veliki uticaj na navedene parametre ima temperatura kristalizacije, zatim proces hidratacije. Poseban oblik i vrsta kristala su kristalohidrati (npr. kuhinjska so) koji imaju određenu napetost para (Glauberova so). Za proces kristalizacije veoma je važna koncentracija otopljene materije u otopini. Tako otopina koja sadrži maksimalnu količinu otopljene materije naziva se zasićena otopina. Ako se npr. snižava temperatura otopine hlađenjem ili ako se udaljuje iz otopine dio otapala ishlapljivanjem ili otparavanjem, narušava se faza ravnoteže uslijed čega otopina postaje prezasićena. Dio otopljene tvari prelazi u čvrstu fazu, formirajući kristale određene strukture. Za dobijanje kristala treba se pomaknuti ravnotežna faza (otopina treba biti prezasićena) Kod toga je potrebno da dolazi do stvaranja najsitnijih kristalnih jezgri – centara iz kojih nastaju kristali određene veličine (kontrolirano stvaranje veličina kristala.

Proces kristalizacije dijelimo na:

1. Stvaranje jezgri uslijed narušavanja ravnoteže faza
2. Rast nastalih jezgri u otopini

Za stvaranje velikog broja jezgara pogoduje brzo hlađenje, energično miješanje, visoka temperatura i mala molekularna težina otopljene materije Mali broj jezgri daju krupne kristale, a obrnuto se dobijaju sitni kristali (pločastog ili igličastog oblika). Prijenos materije potrebnih za rast kristala u nepomičnoj sredini nastaje uslijed difuzijskih i konvekcijskih struja nastalih u otopini u isto vrijeme sa rastom kristala.

• Kristal
• Kristalni habitus
• Kristalna struktura

Commons ima datoteke na temu: Kristalizacija