Kaymakam (također i kaimakam ili kajmekam)^[1] je naziv koji se upotrebljava za namjesnike pokrajinskih okrugā u Republici Turskoj;^[2][3] taj naziv se koristio za gotovo isti službeni položaj u Osmanlijskom Carstvu.

Moderni turski pojam kaymakam ili kaimakam izvorno potiče od dvije arapske riječi koje su se koristile u osmanlijskom turskom: kâim (قائم), što znači "umjesto (koga, čega)"; te makâm (مقام), izvorno korištena za "mjesto", ali, u ovom kontekstu korištena sa značenjem "služba", "položaj" ili "država". Tako je kâim-makâm u osmanlijsko doba bio državni službenik koji se smatrao sultanovim predstavnikom na lokalnom nivou; danas je kaymakam predstavnik vlade, odnosno države na lokalnom nivou.

Prvi kaymakam u historiji, prema nekima^{[nedostaje referenca]}, je ‘Alī ibn Abī Tālib, kojeg je, Poslanik Muhammed imenovao prvim pravim halifom. Smatralo se prema tome da ‘Alī služi "umjesto" Muhammeda.

Taj isti pojam ima specifično značenje u moldavskoj i vlaškoj historiji, gdje se odnosi na privremenu zamjenu za gospodara ("princa"), za vrijeme i nakon fanariotske vladavine. U ovom kontekstu riječ se može pisati caimacam, dok je rumunski izraz za tu službu căimăcămie.

U osmanlijskoj vojsci, kao i u Egiptu Muhameda Ali-paše, naslov kaymakam se počeo upotrebljavati za potpukovnike; u istom kontekstu koristio se i za pomorske zapovjednike. Mustafa Kemal Atatürk, osnivač moderne turske države, također je služio kao kaymakam u 57. pukovniji u bici.

• ‘Alī ibn Abī Tālib
• Mustafa Kemal Atatürk
• Boğazlıyan Kaymakamı
• Yalova Kaymakamı

• Upravna podjela Osmanlijskog carstva