Feničko pismo
| Historija alfabeta |
|---|
|
srednje bronzano doba 19–15. vijek p. n. e.
|
| meroitičko 3. vijek p. n. e. |
| Geneologija |
Feničko pismo je prvo glasovno pismo u kojem je svaki glas imao svoj znak. Alfabetsko pismo je najveća kulturna tekovina Feničana. Većina današnjih naroda svoja pisma temelji na osnovu Feničanskog alfabeta. Potiče iz trećeg milenija p. n. e. i počiva na sjevernosemitskom pismu. Ovo pismo su upotrebljavali Feničani i najmanje je 3500 godina staro. Mnogi narodi, kao, npr., Grci, Aramejci, Jevreji, Arapi i drugi, napravili su svoja pisma na osnovu feničkog.
Kao i u hebrejskom i arapskom pismu, feničko nema znakove za samoglasnike. Svaki znak predstavlja jedan suglasnik, a samoglasnici se "učitavaju" prema smislu.
Historija
[uredi | uredi izvor]Feničko pismo je pronađeno na mnogo arheoloških nalazišta oko Sredozemlja, gdje su Feničani imali svoje kolonije, kao u Biblosu (Libanon) i Kartagi (Tunis).
Način pisanja
[uredi | uredi izvor]Prvobitno, sva slova su bila urezivana u kamen, većina ih je bila poprečna i uspravna, kao i oznake u runičkom pismu.
Feničani su pisali s desna na lijevo, ali ponekad i s lijeva na desno kao i u baustrofedonu, gdje je jedan red teksta napisan s lijeva na desno, drugi s desna na lijevo, onda opet s lijeva na desno itd. Također su neka slova imala i različite pojave, kao npr. slovo tav, koje je moglo biti napisano kao + ali i kao x itd.
|
|
- N - brojna vrijednost
- P - feničko slovo
- H - hebrejsko slovo
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
