Ericaceae
| Ericaceae (Vrijeskovi) | |
|---|---|
 Leptecophylla juniperina | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Angiospermi |
| Razred | Eudicotiledonae |
| Porodica | Ericaceae . Juss Potporodice:
|
Ericaceae ili vrijeskovi su porodica cvjetnica, koje najčešće rastu u kiselim i neplodnim uvjetima staništa. Porodica je velika, s otprilike 4.000 vrsta u preko 126 rodova, što je, po brojnosti vrsta, čini 14. porodicom cvjetajućih biljaka. Od mnogih ekonomski važnih članova Ericaceae najpoznatiji su brusnica, borovnica, sjevernoamerička borovnica, rododendron, uključujući i azaleje i razne općepoznate vrištine, kao što su Erica, Cassiope, Daboecia i Calluna , naprimjer.[1][2][3][4]
Opis
[uredi | uredi izvor]
Ericaceae obuhvataju morfološki širok spektar taksona, uključujući zeljaste biljke, patuljaste grmove, grmove i drveće . Njihovi listovi su alternativni ili uvojito raspoređen, obično jednostavni i bez zalistaka (sporednih listića.
Cvjetovi su dvospolni i ispoljavaju značajnu varijabilnost. Latice su često spojene (simpetalne) s oblicima u rasponu od uskocijevnih do ljevkastih, tanjirastih ili u obliku široke posude . Krunice su obično radijalno simetrične (atinomorfne), ali mnogi cvjetovi roda Rhododendron su bilateralno simetrični (zigomorfni).
Osnobni hromosomski broj je: n = 6, 8, 11, 13, 19 i 23.
Distribucija i ekologija
[uredi | uredi izvor]Ericaceae su rasprostranjene skoro širom svijeta. Nema ih na kontinentalnom dijelu Antarktika, dijelovima visokog Arktika, centralnog Grenlanda, sjevernim i centralnim područjima Australije i većem dijelu nizijske tropske i neotropske oblasti.
Porodica je u velikoj mjeri sastoji od biljaka nije mogu tolerirati kisele, neplodne uvjete. Kao i druge biljke koje su tolerantne na stres, mnoga Ericaceae, na korijenju, imaju mikorizne gljive, koje pomažu u crpljenju hranjivih tvari iz neplodnih zemljišta, kao i zimzeleno lišće – u očuvanju apsorbiranih hranjivih tvari. Ova osobina nije pronađen kod Clethraceae i Cyrillaceae, dvije porodice koje su najuže povezane sa Ericaceae.
Većina vrijeskova (isključujući i Monotropoideae i neke Styphelioideae) imaju prepoznatljivu akumulaciju erikoidne mikorize, u kojoj gljiva raste u i oko korijena i osigurava biljkama nutrijente. Pyroloideae su miksotrofi i šećer dobijaju iz mikorize, kao i hranjive tvari.
Taksonomija
[uredi | uredi izvor]Za opisivanje slične porodice, Adanson koristi termin Vaccinia (borovnice), ali je Jussieu prvi koristio termin Ericaceae. Ime dolazi od tipskog roda Erica , koja se pojavljuje u biti izvedena iz grčke riječi ereike. Tačno značenje je teško protumačiti, ali prema nekim izvorima znači nešto kao vrijesak. Naziv se možda neformalno koristi za biljke prije Linneovogvremena, a jednostavno je formaliziran kada Linnaeus ponovo opisao rod Erica u 1753., a zatim kada je Jussieu opisao Ericaceae u 1789.
Historijski gledano, Ericaceae uključuju potporodice i plemena. Godine 1971., Stevens, koji je prkazao prošlost porodice, od 1876., a u nekim slučajevima od 1839. priznao je šest potporodica (Rhododendroideae, Ericoideae, Vaccinioideae, Pyroloideae, Monotropoideae i Wittsteinioideae), te dalje, četiri potfamilije podijelio u plemena. U Rhododendroideae je svrstao sedam plemena (Bejarieae, Rhodoreae, Cladothamneae, Epigaeae, Phyllodoceae i Diplarcheae). U plemenu Rhodoreae, opisano je pet rodova: Rhododendron L. (uključujući Azalea L. pro parte), Therorhodion mali Ledum L. Tsusiophyllum Max. Menziesia J. E. Smith, thatwere kraju prenosi u Rhododendron , skupa s Dipl Ark iz mono generičke pleme Diplarcheae. Sistematsko istraživanje 2002. godine je rezultiralo uključivanjem ranije priznatih porodica Empetraceae, Epacridaceae, Monotropaceae, Prionotaceae i Pyrolaceae u Ericaceae, što je zasnovano na kombinaciji molekulskih, morfoloških, anatomskih i embriološka podataka, analiziranih unutar odgovarajućeg filogenetskog okvira. Ovaj potez je značajno povećao morfološki i geografski opseg nalaza unutar grupe. Jedna od mogućih klasifikacija rezultirajuće porodice uključuje 9 potporodica, 126 rodova i oko 4.000 vrsta:
- Enkianthoideae Kron, Judd i Anderberg (jedan rod, 16 vrsta)
- Pyroloideae Kosteltsky (4 roda , 40 vrsta)
- Monotropoideae Arnott (10 rodova, 15 vrsta)
- Arbutoideae Niedenzu (do šest rodova, oko 80 vrsta)
- Cassiopoideae Kron i Judd (jedan rod, 12 vrsta)
- Ericoideae Link (19 rodova, 1790 vrsta)
- Harrimanelloideae Kron i Judd (jedan rod, dvije vrste)
- Styphelioideae Sweet (35 rodova, 545 vrsta)
- Vaccinioideae Arnott (50 rodova, 1580 vrsta)
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Judd, Walter S.; Campbell, Christopher S.; Kellogg, Elizabeth A.; Stevens, Peter F.; Donoghue, Michael J. (2007). Plant systematics: a phylogenetic approach. (1st ed. 1999, 2nd 2002) (3 izd.). Sinauer Associates. ISBN 0-87893-407-3. Pristupljeno 29. 1. 2014.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- ^ Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 0-08-051404-9. Pristupljeno 12. 2. 2014.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=(pomoć) - ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
