Elaeagnaceae
| Elaeagnaceae (Porodica oleastera) | |
|---|---|
 Elaeagnus montana | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Tracheophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Red | Rosales |
| Porodica | Elaeagnaceae Juss. |
 Rasprostranjenje porodice Elaegnaceae | |
| Rodovi | |
| |
| Sinonimi | |
| |
Elaeagnaceae je porodica, cvjetnica oleastera, reda Rosales koja sadrži malE stablašice i grmove, porijeklom iz umjerenih područja Sjeverne hemisfere, na jugu tropske Azije i Australije. Porodica ima oko 60 vrsta u tri roda.[1]
Uobičajeno su bodljikave, sa jednostavnim listovima često obloženim tankim ljuskama ili dlakama. Većina vrsta su kserofite, a nekoliko ih je također halofita, koke toleriraju visoku razinu saliniteta tla.
Elaeagnaceae iz roda Frankia često sadrže aktinomicete za fiksiranje dušika u kvržicama korijena, što ih čini korisnim za rekultivaciju.[2] Ovo svojstvo, uz proizvodnju obilnog sjemena, često dovodi do mišljenja da se vrste Elaeagnaceae smatraji korovom.
Stabljika i lišće prekriveni su srebrno smeđim ili zlatnim dlačicama koje su paperjaste ili ljuskave. Rodovi Shepherdia i Hippophae su jednodospolne, ženski i muški cvjetovi razvijaju se na različitim biljkama (dvodomost). Nemaju latica, a periant sadrži jedan krug od dva do osam spojenih prašnika. U muškom cvijetu čašica je često ravna, dok je u biseksualnim i ženskim cvjetovima cjevasta,sa četiri do osam stabljika s slobodnim filamentima i bilokulskim anterama. Jajnik je gornji s jednom karpelom koji sadrži jednu uspravnu anatropnu ovulu. Vrat tučka je dugačak i nosi jedinstvenu stigmu.
Plod je ahenija ili drupolika struktura motana zadebljanim donjim dijelom čašice. Sadrži jednu sjemenku, s malo ili nimalo endosperma i ravan embrion, sa debelim mesnatim kotiledonima.
Neke vrste gaje se kao ukrasno grmlje, osobito Elaeagnus angustifolia, Elaeagnus pungens, Elaeagnus umbellata i Elaeagnus macrophylla, koje se uglavnom uzgajaju kao listopadni ili zimzeleni grmovi zbog atraktivnog lišća, Hippophae rhamnoides zbog jarko narandžastih bobic u jesen i zimu. Plodovi mnogih vrsta su jestivi, naprimjer, vrste Shepherdia argentea (srebrena bobičarka). Njeni plodovi upotrebljavaju se kao voćni žele, a jedu se i sušeni sa šećerom u raznim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. Bobice Shepherdia canadensis, kada su sušene ili dimljene, Eskimi koristi kao hranu. Bobice Hippophae rhamnoides u Francuskoj se prave u umaku, a drugdje u želišima. Drvo ove vrste je sitnozrno i koristi se za furnir. Plod japanskog grmlja Elaeagnus multiflora koristi se kao konzervans i koristi se u spravljanju alkoholnih pića.[3]
Filogenija
[uredi | uredi izvor]Moderna molekularna filogenetika sugerira sljedeće odnose:[4]
| |||||||||||||||||||
Fosili
[uredi | uredi izvor]Fosilni pollen Elaeagnacites opisan je od kasne krede (santonij) Kine i polena sličnih onim kod Elaeagnaceae rasprostranjenog u paleocenu.[5]
Postoje dokazi o polenima roda Elaeagnus iz gornjeg eocena Formacije Florissant, Kolorado, McGinitijeve Wardell Ranch Flora lokaliteta u Koloradu od srednjeg do kasnog srednjeg eocena i sličnog uzorci iz bazena Washakie Laney Shale iz ranog eocena. Fossil cvijeta †Elaeagnus orchidioides zabilježen je s kraja pliocena, iz Willershausena (Kalefeld), Hesse, Njemačka. Postoje dva zapisa fosilnog drveta s opsežnom dokumentacijom anatomskih obilježja: †Elaeagnus semiannulipora iz ranog miocena iz Prefekture Yamagata, Japan i †EIeagnaceoxylon shepherdioides, koji se smatraju sličnim rodu Shepherdia, iz pliocena Formacije Beaufort, sjeverozapadni dio otoka Banks, Kanada. Opisana su četiri fosilna lista s dijagnostičkim karakteristikama roda Elaeagnu s kraja miocena istočnog Tibeta, sadašnje nadmorske visine od 3.910 m. Na ovom području, rod Elaeagnus (Elaeagnaceae) dostiže najveću raznolikost (54 vrste) i endemizam (36 vrsta). Diverzifikacija roda Elaeagnus na Qinghai-Tibetskoj visoravni i susjednim područjima mogla je biti vođena neprekidnim podizanjem terena, barem od kasnog miocena, uzrokujući stvaranje složene topografije i klime s velikom sezonalnošću padavina.[6]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Christenhusz, M. J. M.; Byng, J. W. (2016). "The number of known plants species in the world and its annual increase". Phytotaxa. 261 (3): 201–217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1. Nepoznati parametar
|lastauthoramp=zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=) (pomoć) - ^ "Elaeagnus: A Widely Distributed Temperate Nitrogen Fixer". Winrock International. decembar 1992. Arhivirano s originala, 18. 5. 2009. Pristupljeno 4. 5. 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ^ Flowering Plants of the World by consultant editor Vernon H. Heywood, 1978, Oxford University Press, Walton Street, Oxford OX2 6DP, England, ISBN 019217674-9
- ^ Sun M, Naeem R, Su J-X, Cao Z-Y, J. Burleigh G, Soltis PS, Soltis DE, Chen Z-D. (2016). "Phylogeny of the Rosidae: A dense taxon sampling analysis". Journal of Systematics and Evolution. 54 (4): 363–391. doi:10.1111/jse.12211.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ Early Flowers and Angiosperm Evolution by Else Marie Friis, Peter R. Crane, Kaj Raunsgaard Pedersen - Cambridge University Press, 18. aug. 2011 - ISBN 0521592836
- ^ Miocene leaves of Elaeagnus (Elaeagnaceae) from the Qinghai-Tibet Plateau, its modern center of diversity and endemism byTao Su, Peter Wilf, He Xu and Zhe-Kun Zhou. American Journal of Botany. 2014 Aug;101(8):1350-61. doi: 10.3732/ajb.1400229.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Elaeagnaceae of Mongolia in FloraGREIF Arhivirano 19. 7. 2011. na Wayback Machine
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
