Dinko Šakić bio je pripadnik ustaškog pokreta, oficir Ustaške odbrane, pomoćnik zapovjednika koncentracionog logora Stara Gradiška, zapovjednik koncentracionog logora Jasenovac i osuđeni ratni zločinac.

Šakić je bio zapovjednik logora u Staroj Gradiški do 1942. godine, nakon čega zamjenjuje dotadašnjeg zapovjednika logora Jasenovac, Miroslava Filipovića. Zbog povezanosti sa Luburićem, preko ženidbe sa njegovom polustestrom Nadom Luburić, Šakić zauzima značajna mjesta u ustaškoj hijerarhiji. Propašću NDH, bježi u Argentinu, gdje boravi usve do 1956. godine kad se seli u Španiju. Kasnije se ponovo vraća u Argentinu, gdje dajući intervju 1998. godine za jedan argentinski televizijski kanal, pada u oči izraelskom historičaru Efraimu Zuroffu, koji preko Centra Simon Wisenthal, zahtijeva isporučenje i suđenje u Hrvatskoj.

Hrvatskoj je isporučen iste godine i u oktobru 1999. godine osuđen na 20 godina zatvora za zločine progona i mučenja Srba, Židova, Roma i protivnika režima NDH u koncentracionom logoru Jasenovac. Također je osuđen za ubistvo četiri logoraša i za naredbu za vješanje 22 logoraša. Umro je od bolesti 2008. godine u zagrebačkoj bolnici.