Bespolno razmnožavanje
Bespolno, vegetativno ili aseksualno razmnožavanje jest proces u kojem organizmi stvaraju genetički slične ili identične sopstvene kopije, bez doprinosa genetičkog materijala nekog drugog organizma. Poznato je i pod nazivima bespolna reprodukcija i nespolno razmnožavanje.
Bakterije se bespolno dijele putem binarne fisije; virusi preuzmu kontrolu nad ćelijom domaćina da bi proizveli više virusa; hidra i kvasac su u mogućnosti da se razmnožavaju pupljenjem. Ovi organizmi često ne posjeduju različite spolove, a sposobni su za "cijepanje" u dva ili više sopstvnih primjeraka. Većina biljaka imaju sposobnost za bespolnu reprodukciju, kao i mrav vrste Mycocepurus smithii. Smatra se da se u potpunosti i redovno razmnožavaju aseksualnim putem.[1][2][3]
Najpoznatiji primjeri bespolnog razmnožavanja se primjenjuju u voćarstvu ili hortikulturi, gdje se od pojedinih biljnih tkiva i organa dobijaju cjelovite nove jedinke. Najčešći reprodukcijski materijal su reznice izdanaka, listovi, pupovi, položenice, stoloni, podanci, gomolji, rizomi i druge pogodne vegetativne strukture.
Suvremeni način vegeteativnog razmnožavanja u ovim i drugim oblastima je putem kulture tkiva, kojom se jedna biljka može umnožiti u praktično beskonačno mnogo primjeraka.
Neke vrste koje se reproduciraju bespolno, kao što su hidra i kvasac mogu i spolno. Na primjer, većina biljaka je sposobna za vegetativno razmnožavanje – reprodukciju bez sjemena ili spora, može se reproducirati i seksualno. Isto tako, bakterije mogu razmjenjivati genetičke informacije, tj. rekombinirati genetički materijal, putem povremenog konjugiranja.[3][4]
Drugi načini aseksualna reprodukcije uključuju partenogenezu, fragmentaciju i formiranje spora, koji uključuju samo mitozu.
- Partenogeneza je rast i razvoj embriona ili sjemena bez oplodnje jajeta spermatozoidom. Prirodno se javlja u nekim vrstama, uključujući i niže biljke (gdje se naziva apomiksija), beskičmenjaka (npr. dafnija uši, neke pčele i parazitske osice) i kičmenjaka (npr. neki reptili[5] ribe, uključujući i ajkule, a vrlo rijetko i ptice).[6]
Ponekad se također koristi za opisivanje reprodukciju u hermafroditnih vrsta, koje se mogu samostalno oploditi.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Dobzhansky T. (1970): Genetics of the evolutionary process. Columbia, New York, ISBN 0-231-02837-7.
- ^ Mayr E. (2000): The growth of biological thought – Diversity, evolution, and inheritance, 11th printing, first: Copyright © 1982. The Belknap Press of Harvard University Press Cambridge (Mass.), London (England) , ISBN 0-674-36445-7 ; ISBN 0-674-36446-5.
- ^ a b Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (1996): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
- ^ Mayr E. (2000): The growth of biological thought – Diversity, evolution, and inheritance, 11th printing, first: Copyright 1982. The Belknap Press of Harvard University Press Cambridge (Mass.), London (England) , ISBN 0-674-36445-7 ; ISBN 0-674-36446-5.
- ^ Halliday T. R., Kraig A., Eds (1986): Reptiles & Amphibians. Torstar Books, ISBN 0-920269-81-8.
- ^ Savage T. F. (2005): A guide to the recognition of parthenogenesis in incubated turkey eggs. Oregon State University [1][mrtav link]
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
