Na Alifakovcu, iznad Šeher-ćehajinog mosta, nalazi se veliko i po svom položaju jedno od najljepših starih sarajevskih grobalja. Kada se popnemo na vrh ulice Veliki Alifakovac, dočekuje nas veliki kaldrmisan plato, oko kojeg je smješteno groblje ispresijecano putevima koji vode na više strana: prema Babića bašči, Kozjoj ćupriji, Čeljigovićima, Magodi-Megari, Malom i Velikom Alifakovcu. U središtu groblja, na njegovoj najistaknutijioj tački, stoje dva manja kamena otvorena turbeta na stubovima, a oko njih su na sve strane razasuti snježnobijeli nišani različitih oblika i veličine, razbacani po zelenoj travi obrasloj visokim drvećem. Sliku ambijenta upotpunjuje i jedna stara česma.

Ali značaj nekropole na Alifakovcu ne leži samo u tome; ona je možda značajnija s gledišta historije. Preko tri stotine nadgrobnih spomenika, od kojih više od dvije stotine sa epitafima (natpisima), pružaju nam zanimljive podatke o prošlosti grada na Miljacki i predstavljaju pravi arhiv u kamenu. Danas smo u mogućnosti da svoja ranija saznanja o vremenu ove nekropole upotpunimo i najnovijim nalazima. Naime, prilikom uređenja groblja, u zemlji je pronađen nadgrobni spomenik, nišan oblika veće stele, sa čije je jedne strane isklesana ruka savijena u laktu, sa šest ispruženih prstiju iznad kojih je mjesec, koji ruka kao da želi dohvatiti. Na jednoj užoj strani je mač sa poluloptama. Pored ovog nišana je i drugi, a na skošenju ima cik-cak linije. To su elementi koji nam govore da je groblje na Alifakovcu nastalo još u XV vijeku. Nišani sa natpisima u pjesmi ili u prozi, izvedeni u raznim varijantama arapskog pisma, daju obilje podataka o većem broju učenih osoba, pjesnika, dobrotvora i esnaflija starog Sarajeva. Groblje na Alifakovcu je poznato kao i Musafirsko groblje gdje su sahranjivani stranci koje bi smrt zatekla u Sarajevu.^[1]